Čudesno hodočašće u Fatimu

Nakon višemjesečnih priprema župa Sv. Juraj – Stari Pazin i Svete Lucije Pazinske pod vodstvom župnika Željka Zeca, ostvareno je hodočašće u Fatimu. Ovako veliko hodočašće u trajanju od deset dana (8. – 17. rujna 2017.), organizirano je kao spomen na 25. obljetnicu proširenja župne crkve na Starom Pazinu i 25. obljetnicu osnutka župe Svete Lucije Pazinske. Sve se to lijepo poklopilo sa 100. obljetnicom ukazanja BDM u Fatimi. Vozeći se prekrasnim predjelima Italije kao što su Friuli, Venezia Giulia, Veneto, Lombardija, Emilia Romagna, Piemonte i drugi saznali smo mnoge pojedinosti o bogatoj prošlosti ovih krajeva kao i o duhovnim velikanima koji su rođeni na ovim prostorima ili su ovdje živjeli i djelovali. Pripremali smo se na susret sanajvećim svetištima Lurdom i Fatimom, noseći u srcu naše nakane, ali i sve one dobre ljude koji su nam se preporučili u molitve, a nisu mogli biti s nama. Avgnon je bio prvi grad našeg većeg zaustavljanja. Naš župnik vlč. Željko Zec u zajedništvu sa vlč. Stjepanom Bošnjakom, župnikom susjedne Kringe koji nam se pridružio na ovom hodočašću služili su u Avignonu sv. misu. Mi smo bili ponosni da možemo biti na svetom tlu gdje su od 1309. – 1377. stolovali Pape. Tek se Papa Grgur XI vraća u Rim na zahtjev Katarine Sienske , kasnije crkvene naučiteljice i svetice. 10. rujna stigli smo u Lurd, gradić smješten u srcu Pirineja. Ostali smo zatečeni veličinom i bogatstvom svetišta. Srce Lurda je špilja ukazanja Missabielle, smještena u stijeni visokoj 27 metara. Na tom se mjestu Blažena Djevica Marija ukazala Bernardici Soubirous osamnaest puta u vremenu od 11. veljače do 16. srpnja 1858.godine. Bili smo ganuti i sretni da smo mogli biti dio mnoštva od šest milijuna hodočasnika iz cijeloga svijeta koji godišnje pohode Lurd. Kao uvod našem boravku u Lurdu pogledali smo film o životu sv. Bernardice potom smo se umivali lurdskom vodom, doticali stijenu špilje, palili svijeće i molili se. Opet smo bili uslišani te smo
mogli imati sv. misu i to u kapeli Uzvišenja Svetog Križa, što je zbog velikog mnoštva hodočasnika uistinu sreća. Nakon razgledavanja impozantne Bazilike bezgriješnog začeća (Gornja bazilika) i prekrasne Bazilike Gospe od Krunice (Donja bazilika) ostali smo zamišljeni pred umovima koji su osmislili ovako veličanstvena arhitektonska zdanja. Održali smo i križni put koji je uređen na brdu iznad spilje ukazanja, a čine ga 115 kipova visine dva metra. Dojmove su nekoji upotpunili kupanjem u svetištu što je jedinstveno u svijetu u svetoj lurdskoj vodi čija temperatura iznosi 12 C . Samo smo Gospinim zagovorom i čudom uspjeli realizirati kupanje jer se kupalište zatvorilo u 15,00 sati, ali upornost se isplatila. Bez daha nas je ostavila podzemna bazilika Pia X koja može primiti 25 000 ljudi. Snažan duhovni pečat dobili smo sudjelujući u veličanstvenoj noćnoj procesiji kada tisuće ljudi sa upaljenim svijećama obilazi svetište. Putujući dalje prema Fatimi kilometri su brzo odmicali uz animaciju gitaristice Vesne Drndić pjevajući marjanske pjesme, atmosfera u autobusu je bila više nego dobra. Prolazeći uz Pamplonu od jednog smo putnika saznali i to da glavna nacionalna nagrada za medije u Španjolskoj koja se dodjeljuje na sveučilištu u Pamploni nosi ime po profesoru književnosti i filozofije – Luka Brajnović čiji je ded bio iz Rovinjskog sela.

Dolazak u Fatimu
Fatimsko svetište je relativno novijeg datuma pa je tako i arhitektonski smješteno na prostranoj ravnici, očaravajući svojom veličinom svakog hodočasnika. Nakon razgledavanja velike bazilike Gospe od krunice, posebno nas se dojmila Kapela ukazanja, gdje se nalazi kip Gospe fatimske kako su je prije stotinu godina vidjeli i opisali vidioci Jacinta, Franjo i Lucija. U krunu koja se nalazi na gospinoj glavi ugrađen je metak kojim je bio pogođen Papa Ivan Pavao II u atentatu 1981. godine baš 13. svibnja na dan Gospina prva ukazanja u Fatimi. On je vjerovao i često puta isticao da ga je upravo Gospa Fatimska očuvala od pogibelji. Vjerujemo da smo i mi posredstvom Gospe Fatimske dobili mjesto u Kapeli Gospe žalosne za služenje naše sv. mise, što je u ovako velikim svetištima s tolikim brojem hodočasnika ravno čudu.
Koliko je sve velebno i prostrano u ovom svetištu govori podatak da nova Bazilika Svetog Trojstva koju smo posjetili može pod krov primiti 10 000 vjernika a ima 9 000 sjedala. Ona je napravljena u obliku kruga, a ispred nje se nalazi ogromno raspelo i pored njega isto tako ogromna krunica. Gospa nam je poslala još jedno čudo na ovom hodočašću a to je da smo upravo 13. rujna 2017. mogli biti u Fatimi jer je upravo toga dana bila 100. obljetnica petog ukazanja od ukupno šest. Sama prisutnost na ovaj dan na ovom svetom tlu bila je dovoljna da osjetimo duhovno ispunjenje i milost koja se rijetko događa u životu. Kao da su nad nama bile ruke naše nebeske majke milujući naša srca i duše. Evo što je zapisano u kronici o događajima prije sto godina. “Jednako kao i kod predhodnih ukazanja i kod ovog su svi nazočni (oko 20 000) svjedočili nizu popratnih atmosferskih pojava. Iznenadno se snizila temperatura, sunce je do te mjere potamnijelo da su se mogle vidjeti zvjezde. Spustila se i neka vrsta kiše u obličju latica duginih boja ili snježnih pahuljica koje su nestajale prije nego su dotakle tlo. Osim toga kod ovog ukazanja uočena je i svjetleća kugla koja se polagano i dostojanstveno kretala od istoka prema zapadu. Pri kraju kugla se kretala u obrnutom smjeru. Vidioci su kao i obično najprije ugledali odbljesak svjetlosti a potom i povrh hrasta i Gospu.” Dakle, na 100. obljetnicu ovog događaja trg ispred bazilike gdje su pokopani vidioci bio je ispunjen mnoštvom hodočasnika. Svečana procesija počela je u 10,00 sati. Na čelu procesije dostojanstveno su išli predstavnici svih naroda koji su se toga dana tamo zatekli sa svojim zastavama. Ponos kojim smo bili ispunjeni vidjevši hrvatsku zastavu ne može se opisati. Osim nas iz Hrvatske je bila prisutna i grupa hodočasnika iz Zagreba. Nakon zastava oltaru se polagano primicao kip Gospe Fatimske kojeg su također nosili izmjenjujući se pripadnici različitih naroda. Potom su vidno uzbuđeni i potreseni oltaru pristupali svećenici njih oko 700 , a iza njih oko tridesetak biskupa. Sama pomisao da imamo milost biti dio ovog mnoštva na ovaj dan ispunila je naše duše posebnom milošću, ali i obavezala nas da ovo što smo ovdje doživjeli ne čuvamo samo za sebe već djelimo s drugima. Sljedećeg dana nastavili smo svoje hodočašće prema Lisabonu koji nas je očarao svojom ljepotom, spomenicima, a bez daha nas je ostavio Samostan sv. Jeronima, kojeg je dao sagraditi kralj Emanuele. Gradnja je trajala pedeset godina a u njemu se uz ostale poznate ličnosti nalazi i grob Vasca da Game. Pred ovim ogromnim , vrlo bogato ukrašenim kamenim zdanjem mogli smo samo odati počast tadašnjim arhitektima, klesarima, kovačima, stolarima i ostalim učesnicima gradnje. Imali smo milost da tamo “na kraju svijeta” obiđemo crkvu sv. Antuna Padovanskog i pomolimo se u kripti crkve gdje se nalazi soba gdje se sv. Antun rodio. Tu nas je ugodno iznenadio natpis na hrvatskom jeziku. Ovaj nam je svetac posebno drag i njemu su posvećene mnoge crkve i kapele u Istri. Sljedećih dana posjetili smo Madrid i Barcelonu. U Madridu smo zamjetili nešto što nismo nigdje drugdje na ovom proputovanju, naime na mnogim se balkonima Madrida može vidjeti španjolska zastava, dirnulo nas je to očitovanje ljubavi prema svojoj zemlji. Madridska katedrala posvećena Majci Božjoj tj.djevici od Almudene koju je posvetio PapaIvan Pavao II tek 1993. a čiji se i spomenik nalazi pokraj katedrale , očarala nas je svojom veličinom i raskošnom unutrašnjošću, a posebno nas se dojmila neoromanička kripta ispod katedrale koju čini petstotinjak ogromnih kamenih stupova. Inače u toj se kripti pokapaju članovi imućnijih obitelji Madrida. Glavno obilježje Barcelone je svakako crkva Sagrada Familia. Ovo je najveće Gaudijevo djelo u Barceloni koje se još uvijek gradi. Posebno se ističu četiri velika tornja koja simboliziraju četiri evanđelista. Još treba sagraditi središnji toranj. Četiri tornja na južnom pročelju Slave Božje odgovarat će postojećima na zapadnom pročelju Muke Isusove. Nedaleko Barcelone posjetili smo i Montserrat, velebno svetište građeno u 12. stoljeću gdje se nalazi Benediktinski samostan na visini od 721 metra. U bazilici čiji je svod visok 33 m čuva se Moreneta, kako katalonci zovu kip BDM.

Na kraju posebnu zahvalnost na ovom putovanju dugujemo agenciji Črnja tours iz Rovinja, vodičkinji Jeleni Korolija i vozačima Vladimiru Ćupoviću i Antoniju Babiću koji su nam tijekom hodočašća ispunjavali želje koje nisu bile u programu,kao što su zaustavljanja pokraj velebnih stadiona u Madridu i u Barceloni. Najljepši od svih vanplanskih sadržaja je taj što smo zadnjeg dana hodočašća umjesto u Portogruaro skrenuli u Padovu. Tamo smo se u velebnoj bazilici pomolili na grobu sv. Antuna Padovanskog. Tako smo na istom putovanju osim hodočašća Majci Božjoj pratili i životni put sv. Antuna od Lisabona do Padove. I u Padovi su naši svećenici služili sv. misu kao zaključak ovog hodočašća i gle još jednog čuda. Misa je održana u kapeli sv. Jurja gdje se s desne strane nalazi slika sv. Lucije. Treba napomenuti da nas je u Padovi primio fra. Nikola Rožanković koji je dvanaest godina službovao u Puli, naravno i to je bila providnost. Zahvalni Majci Božjoj za mogućnost realizacije ovog hodočašća, prijeđenih 6 200 kilometara i lijepom vremenu koje nas je pratilo puni dojmova vratili smo se svojim domovima obogaćeni i ispunjeni milošću Božjom.

M.F.